Skup povjerenika u Rijeci

Anica Prašnjak

Glavni tajnik Sindikata državnih službenika i lokalnih namještenika, Siniša Kuhar, kazao je kako je ovo prvi puta da su se sindikati u državnim službama i javnom sektoru našli zajedno u borbi za radnička prava. „Svi smo mi radnici. Gospodarstvenici proizvode neki proizvod, mi nove ljude, obrazujemo ih, pružamo sigurnost socijalno ugroženima, brinemo o zdravlju, ali i stvaramo sigurnost za ulagače, dok policajci brinu za sigurnost građana i sigurniju gospodarsku klimu. I kad policajac udara pendrekom, mogli bismo reći da i i to stvara novu vrijednost. Prvi svibnja je prilika da mi iz sindikata državnih i javnih službi pokažemo da prepoznajemo vrijednosti koje moramo braniti. Ova vlast ugrožava sigurnost i budućnost svih nas i naše djece i ako to ne obranimo, ljudi neće moći ostvariti pravo na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, pomoć i slično, to će ostati rezervirano samo za bogate. Zato 1. svibnja, čak i ako ne učinimo ništa, nego samo mrko šutimo na Trgu, možemo pokazati da se ne bojimo, ali da bi se oni trebali bojati nas“, poručio je Kuhar. Dodao je kako vlast često poručuje da nema novca, pa su zato potrebna rezanja plaća i prava. „Ali ima novca za nove limuzine, kategorizirane, s propisanim sjedalima i klimom, ima novca za njihove kreditne kartice i za to da se nakon svakih izbora osnivaju nova ministarstva. Državni službenici se rađaju i umiru sa svakom novom vlasti, kad nova vlast dođe formira nova ministarstva zato što ima određeni broj koalicijskih partnera koji trebaju dobiti ministarske fotelje“, kaže Kuhar. I oni neće, dodaje, zasjesti u kabinete prethodnika, nego ih prvo moraju preurediti, niti se voze u njihovim automobilima, kao da bi dobili buhe. „Vlasti tvrde da nova ministarstva nisu teret za državni proračun, a nitko ne razmišlja da svaki put treba izdati 65.000 novih rješenja da bi se ljude rasporedilo na nova radna mjesta u službi. Kad se govori o 65.000 državnih službenika, među njima ima oko 30.000 policajaca, oko 16.000 djelatnih vojnih osoba, oko 3500 ljudi radi u carini, a oko 4000 u poreznoj upravi. Pravih činovnika imamo samo između 4000 i 5000. A često i sami upadamo u zamku da povjerujemo medijima koji pišu da nas je previše i da samo prevrćemo papire. Vrijeme je da konačno pokažemo da smo svi radnici, da nam otimaju državu i da smo ju spremni braniti jer time branimo dostojanstvo“, poručio je Kuhar.

Dubravko Jagić, predsjednik Sindikata policije Hrvatske podsjetio je nakraticu NNI koje se sjećamo iz nekih prošlih vremena. „I nas isto ništa ne smije iznenaditi, samo se to danas može prevesti kao: neznanje, nesposobnost, nespremnost i ignoriranje sindikata od strane vlasti. O tome dovoljno govori to da iz medija saznajemo da su donijeli neku novu odluku. Vrijeme je da shvatimo da ne postojimo mi zbog Vlade, nego Vlada zbog nas“, poručio je Jagić. Dodao je kako vlast državnim i javnim službama ne bi smjela biti maćeha, nego majka, jer su te službe ipak „njihovi stupovi“.

Postoje tri moguća načina za odgovor na ponašanje vlasti: radikalni oblici sindikalne borbe, politički put i pravosudni put, poručio je Vilim Ribić, predsjednik Nezavisnog sindikata znanosti i viskog obrazovanja. „Svi sada možete tužiti za 3 posto smanjenja plaće. Taj proces je spor i dugoročan, no procijenili smo da možemo dobiti. Živimo u vilajetu, ne u državi, pa ne možemo biti sigurni. U vilajetu vladaju pojedinci, veze i mućke i netko nekoga može nazvati s nalogom da se nađe fdormula da ne uspijemo. I to je razlog da prosvjedujemo, i protiv takvog stanja u vilajetu“, kazao je. Ističe da je vrijeme da sindikati napuste nesvrhovito razmišljanje da se ne trebaju baviti politikom. „Nema izbora u SAD-u a da demokratski kandidat ne dođe pred sindikate. Isto je u Švedskoj sa socijaldemokratima. Pa i kod nas su to na vrijeme shvatili seljaci i umirovljenici. Seljaci su, tako, zato što su njihovi predstavnici sjedili u vlasti, izborili najveće potpore u EU. Da smo mi sjedili tamo gdje treba, pitanje je bi li se ijedna vlast usudila ovako dirati u prava“, pojašnjava Ribić. Poručio je kako je jasno da će nakon lokalnih izbora uslijediti nova rezanja, jer se provodi ekonomska politika koja vodi u propast. Između HDZ-a i SDP-a nema razlike kad je riječ o programima, dodao je. „Čitao sam neki dan o gospodarskom programu HDZ-a, pa kažu da će kresati državni proračun za 20 milijardi kuna. To ste vi. Koliko će vam uzeti, 90 posto? To je ista ekonomska politika stiskanja i kresanja koja ne daje rezultate“, kaže Ribić. Dodaje kako postoji druga ekonomska politika i ljudi koji govore drugačije, a među ostalima spominje Ljubu Jurčića, Ćeljka Lovrinčevića i Ivana Lovrinovića.

 Kriza traje pet godina i sindikati nisu protiv štednje ako se ona radi pravedno, no smanjuju se plaće u državnim i javnim službama a nitko ne pita kolike su plaće u farmaceutskoj, duhanskoj ili financijskoj industriji. „Osim toga, koji je smisao naših odricanja ako se radna mjesta cijelo vrijeme zatvaraju“, pita Ribić te dodaje da sindikati zato 1. svibnja idu u prosvjed

pod geslom „Mijenjajte smjer!“. Od Vlade se traži vraćanje otetog, napuštanje necivilizirane politike dokidanja kolektivnih ugovora zakonima, usklađivanje plaća s inflacijom te zaustavljanje cjepkanja i podjela sindikata. Sindikati će tražiti i promjenu ekonomske politike te smjene kompromitiranih ministara, a nakon prvosvibanjskog prosvjeda članovima se predlaže i prosvjed uoči lokalnih izbora, na dan izborne šutnje, 18. Svibnja, blokada sustava krajem svibnja i početkom lipnja, dok bi u rujnu, ako te mjere ne daju rezultate, trebao biti organiziran referendum kojim će se pozvati na prijevremene izbore. (Marijana Matković)

Dubravko Jagić, predsjednik Sindikata policije Hrvatske

Dosta je toga da nešto dogovorimo, potpišemo, pa da nas izigraju
Sindikat policije Hrvatske u zajedničke aktivnosti 13 sindikata državnih i javnih službi oko pripreme prosvjeda i blokada kojima se želi poslati poruka vlasti nije ušao samo zbog plaća i materijalnih prava, nego zbog lošeg i sve lošijeg položaja profesije. Policajci, na primjer, sami kupuju i dijelove svoje opreme, da bi na ulici bili – sigurniji.
Istina, to je, na žalost, problem – policijski službenici nisu opremljeni onako kako bi trebali biti opremljeni. Stalno se govori o nekakvim uštedama, a mislim da se na sigurnosti ne smije ni malo štedjeti. Vidite što se događa u drugim zemljama, pitam se treba li se i kod nas dogoditi neka katastrofa, pa da toga postanemo svjesni. Trebamo prevenirati takve situacije. Činjenica je da su naši policijski službenici čak i nešto malo bolje opremljenih od nekih u drugim zemljama, i to zahvaljujući pritiscima sindikata, no to još nije ono što bi trebalo biti. Problem je i u dugom naoružanju, u balističkim prslucima, ili pancirkama, problem je s oružjem, dijelovima uniformi, s time što se mnogi bune protiv suzavca ili elektrošokera. A ne razmišljamo da prema onome tko čini neko kazneno djelo ne treba ići s najtežim mjerama, nego od slabijih prema težima. Policija mora biti dobro plaćena, dobro opremljena, dobro obučena i dobro zakonski zaštićena, jer ako policijski službenik ne može zaštiti sebe, neče moći niti vas kao građanina. Ono što me najviše smeta je to da stalno govore da smo paraziti i živimo na državnom proračunu, a to nije istina: mi smo jedna od rijetkih službi koja ga puni svakodnevno, i to jako dobro. Kud ti novci idu, to je drugo pitanje. 

Zanimljiva je vaša pozicija – 1. Svibnja, vaši kolege policajci bit će na jednoj strani, štiteći vlast, sustav i sigurnost građana… 

Uglavnom sigurnost građana. Radit ćemo ono što je normalno – snimati skup sa video kamerama i raditi ono što je normalno da ne bi došlo do nereda. No, i sindikati će imati redarske službe koje će izdvajati eventualne izgrednike. Ne bih ja to nazvao „drugom stranom“, kolege moraju obaviti svoj posao pošteno i profesionalno, a i oni znaju da promičemo njihove ciljeve i stavove. Nismo podijeljeni. 

Kakva je vaša procjena o tome koliko je nezadovoljstvo vaših članova, koliko će ih biti na prosvjedničkoj strani? 

Mi smo specifična služba i imamo specifične zakone. Naravno da ne mogu svi ići u prosvjed jer sigurnost građana ne smije biti ugrožena. No, ako netko bude imao slobodan dan, vjerujem da će ga iskoristiti za to da i dovede nekoga na prosvjed. Netko će temeljem Kolektivnog ugovora iskoristiti svoje pravo da uzme slobodan dan za sindikalno djelovanje, netko će na neki drugi način dati podršku. Teško mi je procjenjivati broj. 

A kakvo je raspoloženje kolega? Inicijativa 13 sindikata ima njihovu podršku? 

Da su zadovoljni – nisu. I inicijativa apsolutno ima podršku. Mi smo prvi sindikat policije osnovan na području Hrvatske, ima nas oko 15.000, više od 50 posto zaposlenih u MUP-u i definitivno vlada veliko nezadovoljstvo. Poseban problem je to što se vi nešto i dogovorite s Vladom, a Vlada to ide rušiti, što naravno izaziva nezadovoljstvo kod ljudi. I kod nas, jer mislimo da ono što se potpiše treba i poštivati. Ljudima smo to predstavili, rekli im zbog čega potpisujemo i onda ispadnemo izmanipulirani. Toga je dosta. I ne mislim pritom da je to problem samo ove Vlade, nego i oporbe. Na koncu, i ova Vlada, kad su bili u oporbi, govorili su drugačije. Bojim se da bi to i sa svakom drugom strankom bilo isto. 

Anica Prašnjak, predsjednica Glavnog vijeća Hrvatskog sindikata medicinskih sestara i medicinskih tehničara 

O našem položaju dovoljno govori to da smo potpuno izbrisani iz strategije razvoja zdravstva 

I Anica Prašnjak iz sindikata medicinskih sestara i medicinskih tehničara na sindikalnim skupovima upozorava kako nije problem samo u smanjenju plaća i prava zaposlenih, nego u tome da su uvjeti rada i standardi u profesiji sve lošiji. Hrvatskoj nedostaje liječnika i medicinskih sestara, upozorava.

 Godinama je, sustavno zanemarivano naše zdravstvo, ne samo liječnici i medicinske sestre, ima i ostalih stručnjaka u sustavu kojih nedostaje. No, medicinske sestre su najbrojnije, pa se na njima onda najlakše i štedi. Zbog toga nas nitko niti vidi, niti sluša, a naročito u ovoj garnituri. U proteklih godinu i pol dana poslala sam najmanje 20 dopisa, a na jedno sam dobila odgovor, vezano uz nešto što nije toliko bitno. Nedostaje nas u odnosu na EU oko 12.000, to nije moja procjena, nego procjena iz strategije razvoja zdravstva usvojene prije otprilike šest godina. Novi ministar i nova postava Vlade je napravila novu strategiju razvoja zdravstva, do 2020. godine, i u njoj smo izbrisani kompletno. I brojkom, i slovom i imenom i prezimenom izbrisani smo iz strategije zdravstva koju je naš Sabor uredno usvojio. Dakle, nigdje nas se ne navodi. Pitala sam ministra o tome i odgovorio mi je nešto paušalno. 

Koji su još problemi ljudi koji za strategiju ne postoje? 

Osim nedostatka medicinskih sestara, neuvažavanje razine obrazovanja. Medicinske sestre se sada obrazuju na sveučilištima i veleučilištima do magistara sestrinstva, a imamo i nekoliko doktorica. Sustav im je dopustio da se obrazuju, a nigdje ih nije prepoznao, niti iskazao potrebu za njima. Ako ste već nekome dopustili da se obrazuje, vjerojatno postoji potreba za tim kadrom i to treba cijeniti i kroz plaću i kroz priznavanje statusa. Takve sestre treba rasporediti na mjesta koja odgovaraju opisu njihovih kompetencija i razine obrazovanja. 

To pokazuje koliko je politika koja bi trebala graditi sustav nekvalitetna. 

Upravo to. Ta politika je katastrofalna i već godinama je osjećamo na našim leđima i mislimo da je trenutak za to da tome kažemo dosta. Mi smo već prošle godine u zdravstvu održali i prosvjed i štrajk i upozorili smo ne samo Vladu nego i naše građane na problematiku sustava zdravstva, naročito nas medicinskih sestara, jer kad čovjek dolazi u bolnicu, prvo se susreće s medicinskom sestrom i s njom se zadnjom pozdravlja. A ljudi imaju percepciju da sestre na odjelu nikad nema, bolesniku ne možeš posvetiti vrijeme, ponekad se na to da odgovorimo na zvono čeka i po pola sata. Osobno sam 31 godinu radila u zdravstvenoj sutanovi i znam kakva je situacija, posebno popodne i noću, blagdanom i vikendima, kada ostaje jedna sestra na 20 i 30 pacijenata, a u nekim ustanovama kroničnog tipa i na njih 60. Medicinske sestre, na žalost, još nisu svladale tehniku teleportacije, ni bilokacije, niti smo indijske božice s više ruku. Postavljaju se veliki zahtjevi s obzirom na europske konvencije koje se moraju primijeniti, ali kad se nešto na nas treba primjeniti, ništa od toga. Na primjer, kad medicinske sestre odlaze u mirovinu, imamo i smrtnih slučajeva, dakle radno mjesto koje je stvarno otvoreno, no na ta se radna mjesta niko ne zapošljava. Sa terena mi javljaju da imaju situaciju gdje je 15 sestara otišlo u mirovinu, a ne zapošljavaju se nove. Želimo upozoriti i građane na to te im dati do znanja da i oni moraju dići svoj glas protiv takve diskriminacije i zaposlenika i njih i njihovih prava. Kakva je to situacija u zdravstvu, kad dođete u ustanovu, s dušom na jeziku, a nema vas tko primiti? 

I s ulaskom u Europsku uniju moglo bi samo biti gore. 

Da, imam familiju i prijatelje i znam da kolegice već imaju neka „ciljana“ radna mjesta, već su se zabilježile da će otići raditi u Austriju, Italiju, Njemačku, Finsku i Švbedsku. Ljudi odoše za trbuhom i kruhom, kao u vremenima nakon Prvog i Drugog svjetskog rata. A za druge stvari ima novca, čuli smo što se događa po ministarstvima: mijenja se namještaj, ljudi, zapošljava se bez javnog natječaja… Vlada nered za koji nam vladajući obećaju da će ga ustrojiti, no, na žalost, sve se i dalje rastrojava.