Quod licet Iovi non licet bovi ili drži li ova vlast sebe vrjednijim od naroda koji joj je dao povjerenjeDanas smo se ponovno osvjedočili kako ova vlast sebe doživljava i drži iznad naroda. Doista, ovdje vrijedi ona uzrečica iz Staroga Rima – Quod licet Iovi non licet bovi ili što je dopušteno Jupiteru, bogu, caru, nije dopušteno volovima.
U ovom slučaju volovi su ne samo zaposleni u javnom sektoru, dakle državni i javni službenici i namještenici i zaposleni u državnim i javnim poduzećima, nego cijeli narod. Osim, naravno, kaste izabranih, odabranih.
Dok ova vlast javno zagovara štednju i reže materijalna prava zaposlenih u javnom sektoru, a namjerava zagrabiti i u njihove plaće ukidanjem dodataka na osnovnu plaću i to pod jalovim objašnjenjem kako neće dirati plaće, nego samo dodatke (kao da i oni nisu plaća), dotle sebi i svojima zakonskim promjenama osigurava siguran povratak na radno mjesto nakon odrađenog dužnosničkog mandata, ali i proizvodnjom novih dužnosnika, nekima odabranima povećava i plaću. Obrazloženje: „zbog značajne uloge ustanova kojima su na čelu i povećanog opsega poslova u predstojećim reformama i obvezama vezanim za ulazak Hrvatske u EU.“ A zaposlenicima koji će te poslove odrađivati primanja istovremeno smanjuje. Obrazloženje: „zbog nužnih ušteda“.
Vlast se tako ponaša poput moćnih multinacionalnih kompanija koje svoje uprave u svojim tvrtkama u našoj zemlji bogato plaćaju sve dok izvršavaju ono što se od njih očekuje i traži. Ako ne budu, ne samo da će ostati bez dobrih primanja, nego i bez posla. Tako i ova vlast ne samo sebi, nego i svojima, sve dotle dok provode njenu politiku, osigurava status iznad naroda kojemu trebaju služiti.
Dok se u Hrvatskoj s nepodnošljivom lakoćom gase radna mjesta, dok obični smrtnici gube sigurnost svojih radnih mjesta i zaposlenja te rade u sve nesigurnijim uvjetima, dotle vlast za sebe i svoje stvara dodatnu sigurnost te dužnosnicima koji dolaze iz javnog sektora, nakon isteka mandata osigurava i siguran povratak na bivša radna mjesta. Dok zaposlenima iz javnog sektora ne samo da vlast reže prava, nego najavljuje i daljnje rezove, dotle dijelu svojih, koji su na čelu nekih ustanova iz toga sektora, povećava plaće promičući ih u dužnosnike. Doista se povijest ponavlja samo se iz Staroga Rima preselila u suvremenu Hrvatsku. Tako i kada je riječ o vladarima i volovima.
Za one kojima se istovremeno režu prava ni jedno objašnjenje iz vlasti o ovim postupcima ne može „držati vodu“. Istina je jedna – kasti izvršitelja režu se prava i primanja, a kasti onih koji im poslove organiziraju, sve dotle dok ne skreću s linije, primanja rastu.
O autoru