Sindikati državnih i javnih službi NHS-a
Sindikat državnih i lokalnih službenika i namještenika RH
Nezavisni sindikat djelatnika MUP-a RH
Sindikat Porezne uprave Hrvatske
Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi
Sindikat zaposlenika u hrvatskom školstvu PREPOROD
P R I O P Ć E N J E
Sindikati državnih i javnih službi osuđuju pokušaje medija, političara i sindikalaca s političkim ambicijama da kod hrvatskih građana stvore predodžbu kako smanjenje broja zaposlenih, plaća i materijalnih prava u državnim i javnim službama i lokalnoj samoupravi predstavlja čarobni štapić za izlazak iz gospodarske krize.
Ne pristajemo na ulogu žrtvenog jarca u društvu, a zaposlene u javnom sektoru pozivamo da svojim radom pokažu kako je Hrvatska država u kojoj puninu demokratskih, radnih i socijalnih prava građani mogu ostvariti upravo zbog postojanja i djelovanja državnih i javnih službi.
Zaposleni u javnom sektoru dijele zabrinutost za gospodarsko stanje i budućnost Hrvatske i žele svojim radom doprinijeti izlasku iz krize, ali kroz reforme koje će za cilj imati poboljšanje kvalitete usluga i doprinosa društvu, a ne isključivo fiskalni karakter.
Stoga se sindikati državnih i javnih službi zalažu za reforme koje će osloboditi radni i kreativni potencijal zaposlenih u upravi, koja predstavlja rasadnik kadrova za privatni sektor.
Opasnost za Hrvatsku ne predstavlja broj zaposlenih, koji se u razumnom roku, tamo gdje postoje viškovi, može smanjiti pametnom kadrovskom politikom i prirodnim odljevom, već kriza upravljanja njenim nacionalnim resursima i ljudskim potencijalima.
Brojčano manji javni sektor neće automatski i povećati kvalitetu i učinkovitost njegova servisa, ali će možda dovesti u pitanje njegovo funkcioniranje na sadašnjoj razini, a bojimo se da bi tada hrvatski građani mogli kasno shvatiti što su izgubili.
Stoga, kada govorimo o strukturnim reforma govorimo o činjenicama, o cikličkim promjenama službeničkog i platnog sustava koji upravo one iste političke strukture koje su ga predložile i ozakonile dovode do apsurda; o činjenici da još uvijek nemamo javne podatke o strukturi i broju zaposlenih po resorima iako znamo kome se isplaćuju plaće; o činjenici da je inflacija rukovodećih službenika u državnoj upravi uzrokovana malim plaćama i negativnom selekcijom; o činjenici da državna tijela i resori , usprkos proklamiranoj depolitizaciji i profesionalizaciji, još uvijek predstavljaju postizborni plijen političkih stranaka; o činjenici da nedostaje policajaca, zatvorskih čuvara, socijalnih radnika, učitelja i profesora…
Mi ne namjeravamo sugerirati kako riješiti problem brodogradilišta ili gospodarstva općenito, ali držimo nekorektnim nam se iz gospodarske grane koja se kroz sustav državnih potpora faktično pretvorila u državnu tvrtku dijele lekcije i otkazi ili prijeti MMF-om.
A otkazi su i naša stvarnost i to čak i prije nego što se zna koliko nas stvarno ima i koliko bi nas trebalo biti, samo su paušalne brojke koliko nas treba otpustiti različite, od 5 do 50 posto, ovisno o tome jesu li oni koji ih izriču bliže ili dalje mogućnosti da otkaze provedu u djelo.
Stoga one koji predlažu da nas ima malo ili puno više-manje nego danas molimo da hrvatskim građanima kažu i što će im to donijeti. Hoće li imati više u novca u džepovima? Više mjesta u vrtićima? Bolje zdravstvene usluge? Hoće li manje čekati na izdavanje dokumenata i dozvola? Njihova će djeca biti sigurnija od nasilja na ulicama?
Svako od tih pitanja ima svoj odgovor, ali on nije samo u smanjenju troškova i broja zaposlenih u upravi.
S poštovanjem,
Boris Pleša, Zdravko Lončar, Željko Stipić Ljubica Pilić, Gordana Jagar
O autoru