Outsourcing – pravni okvir,
s posebnim osvrtom na outsourcing u javnim službama
(VELIMIR IVANKO, dipl. iur)
Sažetak, cijeli članak objavljen je u časopisu Radno pravo, broj 10/2013.) Outsourcing – vanjsko obavljanje poslova je već niz godina u svijetu vrlo čest način obavljanja nekih poslovnih aktivnosti, a posljednih godina i sve češći u Hrvatskoj. Outsourcing nije poseban pravni institut niti je u tom smislu posebno zakonski reguliran pa se u pravilu provodi kroz dva načina – ustupanjem radnika, dakle putem agencije za privremeno zapošljavanje, ili povjeravanjem dijela poslova specijaliziranim tvrtkama.
Učinkovitost i isplativost outsourcinga ovisi o nizu činitelja koje svaki poslodavac treba sam prosuditi.
U javnim i državnim službama u Hrvatskoj, Vlada RH je krenula u outsourcing pomoćnih i pratećih poslova, te je sindikatima dostavila i prijedlog Sporazuma, prema kojem se nesporno ide u outsourcing, ali uz potpuno nedefinirane i nepoznate elemente toga postupanja.
Nije vidljivo da li će outsourcing donijeti ikakve ušteda, a možda stvori dodatne troškove, a također se niti najmanje ne jamči povećanje efikasnosti, jer to uopće nije vidljivo kako.
Nasuprotom tome, ovakav outsourcing iziskuje iznimno velike organizacijske aktivnosti i pravne postupke. Međutim, niti na koji način nije naznačeno kakav bi to bio outsourcing (obavljanje cjelovate usluge ili privremeno zapošljavanje dakle ustupanje radnika). Osim toga postoje ozbiljne pravne dvojbe oko ovako (ne)zamišljenog outsourcinga, odnosno sumnja da on možda ne bi bio potpuno sukladan Zakonu o radu, što je osobito uz činjenicu da to radi Država, neprihvatljivo.
Na koncu valja reći da bi ovako proveden outsourcing izazvao veliko nezadovoljstvo, socijalne odnosno ljudske probleme, a time i prilične političke probleme. Stoga kada se uspoređuje moguća korist s jedne strane (koja se korist baš i ne može vidjeti) i problemi s druge strane, inzistiranje na ovakvom outsourcingu je uistinu potpuno nerazumljivo.
Više na www.radno-pravo.hr
O autoru