Nezaposlenost stvara nejednakost

GLOBALNA ANKETA SVIJET NE VJERUJE SVOJIM VLADAMA

Građani se osjećaju napušteni od svojih vlada jer se nisu učinkovito borile protiv nezaposlenosti,a interesi poslovne zajednice su im ispred interesa radničkih obitelji

 Jedna od dvije obitelji u svijetu izravno je pogođena gubitkom radnog mjesta ili smanjenjem radnih sati, a više od pola svjetskog stanovništva navodi kako, u posljednje dvije godine, njihova primanja više nisu dovoljna za pokriće troškova života. Građani se, generalno, osjećaju napušteni od svojih vlada jer su uočili da se nisu učinkovito borile protiv nezaposlenosti te da su im interesi poslovne zajednice ispred interesa radničkih obitelji. Pokazalo je to, među ostalim, globalno istraživanje Međunarodne konfederacije sindikata (ITUC). 
Rezultati tog istraživanja predstavljaju mišljenje više od 3,7 milijardi osoba što je prema procjenama UN-a oko polovica svjetske populacije, navodi se u rezultatima istraživanja ITUC-a.
U zadnje dvije godine čak se 49 posto ispitanika izravno suočilo s nezaposlenošću, bilo da su sami ostali bez posla ili je posao izgubio netko od članova njihove obitelji. U Europi je to iskustvo naizraženije u Španjolskoj (73 posto ispitanika). Generalno, najosjetljivije su skupine samozaposleni radnici, jer ih se čak 62 posto suočilo s problemom nezaposlenosti. Druga skupina ugroženih (57 posto) su žene do 35 godine života.

Nemoguća štednja

Nezaposlenost stvara nejednakost, ističu u istraživanju navodeći dramatičan podatak da se 76 posto onih koji imaju velikih poteškoća s osobnim financijama suočilo s nezaposlenošću ili djelomičnom nezaposlenošću. Dvije trećine ispitanika, odnosno njih 63 posto, svoju nacionalnu ekonomiju ocjenjuju lošom, a 58 posto ispitanika navodi kako su njihova obiteljska primanja niža od troškova života. Jedan od osam ispitanika vodi bitku s osobnim financijama, odnosno više nisu u mogućnosti pokrivati osnovne troškove života poput troškova stanovanja, struje, hrane. Bilo kakva štednja nemoguća je za 59 posto sudionika globalnog istraživanja.
Nade da će u budućnosti biti bolje, nema. Naime, čak 55 posto ispitanika na globalnoj razini očekuje da će budućim generacijama biti gore nego njima samima. Najsumornija predviđanja pritom stižu iz Europe gdje svega 10 posto ispitanika očekuje da će generacijama koje dolaze život biti bolji. Jedine zemlje u kojima većina ispitanika budućim generacijama predviđa svjetliju budućnost od sadašnjosti kakvu oni proživljavaju su Kina i Indija.
Vjerojatno je najtmurniji rezultat istraživanja onaj prema kojem se stanovništvo osjeća napuštenim od svojih vlada. Izuzetno visok, gotovo dramatičan, postotak ispitanika – 80 posto – navodi kako se njihove vlade nisu uspjele učinkovito uhvatiti u koštac s problemom nezaposlenosti.
»Na pitanje je li se njihova vlada više usredotočila na interese radnika i njihovih obitelji ili se usredotočila na interese privatnih kompanija, investitora i financijskih insitucija, više od polovice ispitanika (59 posto) kao prioritet je odabralo poslovne interese. Svega 13 posto ispitanika vjeruje da je njihova vlada više usmjerena na interese radničkih obitelji«, navodi se u istraživanju. Pritom je indikativan podatak da je 28 posto ispitanika razočarano ili rezignirano navodeći da vlade ne djeluju niti u interesu građana a niti u interesu poslovnog svijeta.
Stanovništvo svijeta sumnja i u djelotvornost postojećih radno-zakonodavnih rješenja. Pa tako 63 posto ispitanika sumnjaju da aktualno radno zakonodavstvo osigurava primjerenu sigurnost posla, dok ih 56 sumnja da osigurava poštenu plaću. U nešto manjoj mjeri (38 posto) izražena je zabrinutost u učinkovitost radnog zakondavstva kada je riječ o osiguranju razumnog radnog vremena.
»Radna mjesta, kolektivno pregovaranje, minimalna plaća s kojom se može živjeti, socijalna zaštita i osnovne usluge ključni su elementi za smanjivanje nejednakosti«, navodi Sharan Burrow, generalna tajnica ITUC-a u prezentaciji rezultata globalne ankete. 

Moderno roblje

Dostojanstvenu minimalnu plaću, prema globalnom sindikalnom istraživaju, podržava 89 posto ispitanika, dok ih 99 posto podržava štrajk za bolje plaće, kao i bolje sigurnosne uvjete na radnom mjestu i zaštitu zdravlja. i pritom su sudionici istraživanja pokazali jasnu spremnost da proizvode plate više ako će time radnici dobiti bolje plaće. Čak i oni koji imaju problema s osobnih financijama navode takvu spremnost.
Istraživanje je pokazalo i da se 68 posto ispitanika slaže s tvrdnjom da su u sindikalno organiziranim radnim okruženjima radnicima osigurane bolje plaće i uvjeti rada, bilo da je riječ o zaštiti zdravlja ili singirnosti na radu. Stoga ne čudi da ITUC ove godine Svjetski dan dostojanstvenog rada što se obilježava desetak dana provodi pod motom »Organiziraj se!« Podsjećajući pritom i na kampanju koju provode kada je riječ o iskorištavanju imigrantske snage u Kataru gdje na stotine radnika godišnje umre od posljedice užasnih uvjeta rada i eksploatacije. Naime, u toj zemlji preko milijun imigranata radi na izgradnji stadiona za svjetsko nogometno prenstvo 2022. godine, a sindikati snažno pritišću FIFA-u što dopušta korištenje »modernog roblja«. (Gabrijela GALIĆ)

DESTINACIJE ZA IZRABLJIVANJE

U travnju ove godine svijet je uperio oči u Bangladeš, drugog svjetskog izvoznika konfekcije. Više od tisuću radnika poginulo je u urušavanju višekatnice s natiskanim tvornicama u kojima za maksimalno 38 dolara mjesečno radnici šivaju odjeću za poznate svjetske marke ulične mode. Iako je tada pokrenuta globalna akcija za poboljšanje radnih uvjeta tekstilaca u toj zemlji, a akciju je prihvatila većina svjetskih marki koje su proizvodnju iz Europe ili SAD-a preselile tamo, velikih pomaka nema. I dalje radnici rade u nemogućim uvjetima, za niske nadnice, nerijetko zaključani u radionicama i po 12 sati… Koliko dugo? Ni tjedan dana nije prošlo od kada su deseci tisuća tekstilnih radnika u Bangladešu izašli na ulice tražeći minimalnu plaću u protuvrijednosti 100 američkih dolara. Zaustavili su promet, palili tvornice, sukobili se s policijom. Uspiju li u svojim zahtjevima, za surovu globalnu ekonomiju postat će neprivlačni. Proizvodnja će se preseliti u neku zemlju gdje će se radnici moći iskorištavati dok, kao u Bangladešu, ne poteče krv.To se u tekstilnoj industriji konstantno događa. Pa je tako u jednom trenutku za dio svjetskih marki Kina postala neprivlačna, a nakon što se u Bangladešu počelo govoriti o podizanju standarda rada otkrivene su nove destinacije za eksploataciju radnika. I dok su nekada azijske zemlje bile privlačne, danas bolje uvjete kapitalu daju afričke zemlje. Kako je radniku, nitko ne pita.