Izjava o povjerljivosti podataka

Prenosima sa stranica SDLSN-a
Izjava predsjednika Vlade RH Zorana Milanovića kako smo svi prepušteni slučaju, a država koja je prepuštena slučaju je slučajna država, gotovo se svakoga dana potvrđuje u praksi.
Međutim, najgore je kad premijerove riječi potvrđuje upravo praksa državnih tijela.
Naime, od jučer se u Poreznoj upravi od zaposlenika traži potpisivanje „izjave o povjerljivosti podataka poreznih obveznika”, kojom službenici Porezne uprave pod kaznenom, materijalnom i stegovnom odgovornošću izjavljuju da će štititi povjerljivost sadržaja podataka poreznih obveznika, te da neće kopirati, citirati ni na druge načine koristiti porezne podatke, niti o njima razgovarati s osobama koje nisu uključene u proces utvrđivanja poreznih obveza.
Izjava bi bila za svaku pohvalu kad Hrvatska ne bi imala poprilično kompleksno ustrojen pravni sustav u kojem su različitim zakonima i propisima utvrđene obveze čuvanja službene tajne, kao i posljedice njezina odavanja.
Tako i službenike Porezne uprave, kao državne službenike, obvezuju odredbe Zakona o državnim službenicima kojima se u glavi „dužnosti državnih službenika”, odjeljku „načela ponašanja državnih službenika”, govori o dužnosti čuvanja službene tajne i poštivanja privatnosti.
Povreda ovog načela istim je zakonom propisana i kao teška povreda službene dužnosti, zbog koje se može izreći kazna prestanka državne službe.
Državni službenici pak poznavanje svojih prava i obveza, poput čuvanja službene tajne, potvrđuju i polaganjem državnog stručnog ispita.
Stoga se postavlja pitanje treba li zakonom propisanu obvezu dodatno osnaživati potpisivanjem izjave koja nije propisana pozitivnim propisima, niti je uvjet za obavljanje državne službe.
Najvažnije od svega je hoće li službenik „nadrapati” zato jer je u slučaju odavanja službene tajne postupio suprotno izjavi čije se potpisivanje od njega traži ili zato jer je to propisano kao povreda službene dužnosti „nekim” zakonom, te pitanje vrijednosti takve izjave u hijerarhiji pravnih propisa.
Čini nam se da odgovor leži u činjenici da u zakone i druge pozitivne propise najmanje vjeruje sama država, kada njihovu provedbu osigurava kroz pojedinačno obvezivanje na ponašanje koje je propisano tim zakonima.
Ili je ova pojava odgovor na optužbe o programiranom „curenju” i objavljivanju podataka koji štete nečijim političkim protivnicima, a ovakvim se izjavama za to pokušavaju optužiti obićni službenici.
No, bez obzira na motive zbog kojih se praksa potpisivanja kojekakvih izjava u državnoj upravi nezaustavljivo širi, Sindikat će zatražiti od mjerodavnih tijela, prije svega Ministarstva uprave, da se očituju o pravnoj utemeljenosti i „težini” ovakvog oblika „izjašnjavanja”, odnosno posljedicama odbijanja potpisivanja takvih izjava