DRUŠTVENI „OUTSOURCING”: Hoćemo li ostati obitelj ili postati posvađani supružnici?
(SDLSN, 4. studenoga 2013.)KOMENTAR Vladin plan izdvajanja „pomoćnih djelatnosti” u javnim službama zaposlene i njihove sindikate stavio je u položaj prisilnog „razvoda braka” sa svojim dojučerašnjim kolegama koji ne predstavljaju „core business”.
Netko se u Vladi dosjetio da dosadašnje „bračne drugove” i članove obitelji u socijalnoj skrbi, zdravstvu, školstvu, javnim i državnim službama, izdvoji iz njihove obitelji i povjeri na „tuđu pomoć i njegu” nekoj budućoj državnoj tvrtki ili već postojećem trgovačkom društvu.
Logika kojom se Vlada rukovodi je, kako kažu, „objedinjavanje poslovnih procesa”, odnosno „veća efikasnost” sustava u kojem rade radnici koji obavljaju iste ili slične poslove.
Društvena posljedica takvog rješenja je getoizacija radnika po „rodu i vrsti” unutar zatvorenih poslovnih cjelina u kojima se ne mogu miješati s pripadnicima druge društvene „vrste” već samo s „rođacima u prvom koljenu”, sukladno „incestuoznoj” Vladinoj politici… (vidi više)
Djelatnosti, službe i državna tijela više neće postojati kao organizacijske cjeline u kojima skladno rade portiri, domari, čistačice, računovođe, referenti, informatičari, stručni radnici i rukovoditelji, već će postati mehanički zbroj trgovačkih društava slikovitih imena „Zaštita d.o.o.”, „Metla,osigurači i drugovi d.o.o.”, „Računovodstvo d.o.o.”, „Informatički servis d.o.o.”, „Ovrha i partneri d.o.o”, zaposlenika koji predstavljaju „poslovnu jezgru” i politički postavljenih voditelja u svijetlu budućnost.
Ovaj distopijski „vrli novi svijet” tim je više zastrašujući jer ga zagovara vlast okupljena oko Socijaldemokratske partije Hrvatske, koja kao svoje temeljne vrijednosti navodi poštivanje čovjeka, njegova dostojanstva, prava i sloboda, neovisno o njegovom svjetonazoru, vjerskoj i etničkoj pripadnosti, dobi, spolu, spolnoj orijentaciji, političkom uvjerenju i socijalnom statusu, a istovremeno građane „zatvara” u strukovna geta bez prava na udjel u raspodjeli društvenog bogatstva koje nije namijenjeno njegovoj društvenoj kasti.
Zašto bi čistačica u državnoj upravi „uživala” sigurosnost zaposlenja i prava iz kolektivnog ugovora na razini države, kad u svom „svijetu” koji joj je SDP namijenio može „uživati” u okruženju stalne prijetnje otkaza ugovora o radu, fleksibilnih uvjeta zapošljavanja i radnog vremena i družiti se isključivo sa sebi sličnim guračicama kolica sa sredstvima za čišćenje.
Danas je to naša Štefica ili Marica, a sutra će „ponosno” nositi kutu „Metloservisa” i biti samo anonimna pružateljica vanjskih usluga čiščenja koju će, kako se ne bi previše udomaćila na jednom „objektu”, njezin novi „vlasnik” rotirati na više lokacija.
A kad nas tako malo pomalo sve „izrotiraju”, kako nigdje ne bi pustili korijene i, što je još opasnije, počeli glasno razmišljati u neformalnim zaposleničkim kružocima, radnici će prestati postojati kao društvena snaga i potencijalni neprijatelji vlasti koja im kroji sudbinu.
Na taj način razbit će i radničke sindikate, stvarajući na razini jedne službe ili tvrtke male i interesno sukobljene strukovne sindikate čistačica, informatičara, računovođa, pravnika i drugih zaposleničkih „gangova”, koji će društveni pritisak „rasplinuti” u mnogo različitih smjerova, gubeći pri tome iz fokusa pravog „neprijatelja” – vladajuću elitu koja ih je dovela u situaciju puhanja za vratom kolegama radnicima pripadnicima „više kaste” društveno deprivilegiranih.
No, to je samo optimistična verzija scenarija koji se već ostvaruje, jer u malim tvrtkama koje pružaju „vanjske usluge” u pravilu ne postoje sindikati. Tamo se „radi”, a ne „filozofira”.
Zato je već danas pred radnicima i sindikatima „majka svih bitaka” – ona za očuvanje radne sredine kao obitelji ravnopravnih građana i radnika, ali nije sigurno jesu li je oni uopće svjesni. S. Kuhar
O autoru