SLOBODA IZBORA, SDLSN, 1. rujna 2015.)
Zaposlenici s beneficiranim stažem po treći puta „biraju“ drugi mirovinski stup Izbor zaposlenika koji rade na poslovima s beneficiranim radnim stažem svodi se na to žele li i nadalje zadržati pravo ranijeg odlaska u mirovinu ili će se tog prava odreći kako bi ostali u drugom mirovinskom stupu (SDLSN, 1. rujna 2015.) Kada su zaposlenici u vojsci, policiji i druge ovlaštene službene osobe s beneficiranim radnim stažem tijekom 2002. godine, kao i drugi hrvatski građani, mogli i morali (ovisno o godinama života) birati hoće li ostati osigurani za mirovinu samo na temelju generacijske solidarnosti, odnosno i na temelju individualne kapitalizirane štednje u nekom od mirovinskih fondova po izboru, nisu ni sanjali da će ih država još dvaput staviti pred sličan izbor, ali s različitim posljedicama. Te 2002. godine oni od njih koji su to mogli izabrali su ostanak u prvom mirovinskom stupu ili i neki od mirovinskih fondova drugog mirovinskog stupa, dok su svi drugi pored prvog stupa morali izabrati neki od novoosnovanih mirovinskih fondova u kojem će se njihova individualna štednja za starost ploditi i rasti (to je bio razlog uvođenja obveznih mirovinskih fondova). Druga i… Međutim, Zakonom o obveznim mirovinskim fondovima koji je stupio na snagu 20. veljače 2014. ova se kategorija zaposlenika, koja je već jednom „izabrala“ neki od obveznih mirovinskih fondova, ponovno suočila s „izborom“ hoće li ostati u sustavu individualne kapitalizirane štednje, za što im je dan rok za „razmišljanje“ od 30 dana, nakon kojeg su, ukoliko se nisu izjasnili za ostanak, njihova ukupna kapitalizirana sredstva s osobnog računa člana mirovinskog fonda prenijeta u državni proračun, a njima zagarantirana mirovina kao da su bili osigurani samo u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju generacijske solidarnosti. Treba li reći da su zaposlenici s beneficiranim stažem kao građani bili pred nimalo jednostavnim izborom, onim između sustava u koji ih se guralo kada je inaugurirana mirovinska reforma i povratka isključivo u prvi mirovinski stup. Naime, godinama su dobrovoljno ili prisilno štedjeli u drugom mirovinskom stupu kako bi im mirovina navodno bila veća, a sada ih se stavljalo pred izbor da se ponovno „opredijele“ između prvog i drugog mirovinskog stupa. …treća sreća No, one koju su 2014. godine po drugi puta izabrali štednju za starost i u drugom mirovinskom stupu, Uredbom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim mirovinskim fondovima država je ovih dana ponovno dovela u poziciju da do 31. listopada 2015. godine „izaberu“ hoće li ostati u sustavu individualne kapitalizirane štednje, s time da, ukoliko se odluče za ostanak i u drugom mirovinskom stupu, neće imati pravo na odlazak u mirovinu pod uvjetima koji se odnose na djelatne vojne osobe, policijske službenike i ovlaštene službene osobe, tj. s 55 godina života, već kao i svi drugi zaposleni građani prema općem propisu, odnosno Zakonu o mirovinskom osiguranju, što znači kako će uvjete za mirovinu ostvariti sa 65 ili 67 godina života. Dakle, izbor zaposlenika koji rade na poslovima zbog kojih im je omogućen raniji odlazak u mirovinu, odnosno koje ne mogu obavljati u starijoj životnoj dobi je, u stvari, žele li i nadalje zadržati pravo ranijeg odlaska u mirovinu ili će se tog prava odreći kako bi ostali u drugom mirovinskom stupu, odnosno kako bi im mirovina možda bila veća od one koja bi se isplaćivala isključivo iz prvog stupa. Obrazloženje Vlade Vladino je obrazloženje da su takvi osiguranici prekratko u drugom stupu da bi kapitalizirali tu štednju te da su sredstva koja ovi zaposlenici imaju u obveznim mirovinskim fondovima potrebna za tekuće financiranje mirovina, dok su se dosad prenosila u mirovinsko osiguranje generacijske solidarnosti tek nakon ostvarivanja prava na raniju mirovinu. Za spomenuti je i da je Vlada ovu zakonsku operaciju prebacivanja 1,8 milijardi kuna iz drugog u prvi mirovinski stup, provela u vrijeme kada Sabor ne zasjeda, temeljem Zakona o ovlasti Vlade RH da uredbama određuje pojedina pitanja iz djelokruga Hrvatskoga sabora, čime je o ovome izbjegnuta (ne)potrebna saborska rasprava. Dodatan pritisak na odluku o tome da zaposlenici s beneficiranim stažem ne ostanu u drugom mirovinskom stupu nalazi se i u činjenici da poslodavac u vojsci, policiji i pravosuđu (na poslovima izvršavanja kazne zatvora, mjere pritvora, odgojne mjere upućivanja u odgojni zavod i osiguranja pravosudnih tijela) ili nema sistematizirana radna mjesta ili barem nema sistematiziran dovoljan broj radnih mjesta na kojima bi takvi zaposlenici mogli raditi nakon što više ne ispunjavaju potrebne specifične psihofizičke uvjete za rad u službi koju su dotada obavljali. Stoga se postavlja pitanje radi li se u cijeloj priči uopće o slobodi izbora ili naprosto o situaciji u kojoj pravna država svoje građane stavlja pred izbor koji to nije, pod krinkom ne zadiranja u njihova individualna građanska prava. Nama se čini da je sloboda izbora u takvoj situaciji u najmanju ruku dvojbena, a država na rezultat izbora izravno utječe propisivanjem gubitka većeg na račun ostvarivanja manjeg prava. Oni pak koji su izloženi ovakvom usmjeravajućem konzumiranju “slobodne volje” i “prava” koja im se nude ovisno o tome što u tom trenutku želi postići zakonodavac, s pravom se pitaju čime su zaslužili da ih se ujednom trenutku sili na izbor mirovinskog fonda u sustavu kapitalizirane štednje kako bi sutra imali veću mirovinu, a u drugom na izlazak iz takvog fonda kako ne bi izgubili pravo na raniji odlazak u mirovinu. S. Kuhar >
O autoru